Mjesec je svibanj u Crkvi posvećen štovanju Blažene Djevice Marije, majke Isusa Krista. Sav katolički svijet, pa i naš hrvatski narod, Mariju zaziva kao svoju pomoćnicu, zaštitnicu i majku. Posvećene su joj bezbrojne crkve, brojni oltari u crkvama, njezine su slike u kućama, njezine medaljice ili, kao u Domovinskom ratu, njezine su krunice o vratu ljudi. U svijetu, ali i u našoj zemlji, brojna su njezina hodočasnička svetišta. Već od prvih kršćanskih vremena pa do naših dana, kako svjedoči sv. Ciprijan, Marija se ukazivala, i zbog tih ukazanja nastala su posebna marijanska svetišta. U naše su vrijeme osobito glasovita svetišta Lourdes i Fatima. Nije uvijek lako ocijeniti radi li se o autentičnim ukazanjima. Stoga je Crkva vrlo oprezna u proglašavanju Marijinih ukazanja na pojedinim mjestima. Brojna su takva ukazanja prošla temeljite ispite Crkve. Međugorje ispituje komisija naše biskupske konferencije. Mariji se puk molitvama utječe za pomoć. Ljudi govore o čudesima, u Lourdesu je osnovana posebna liječnička i stručna komisija za ispitivanje čudesnih ozdravljenja. Narod govori o Marijinoj pomoći i u drugim situacijama kao što su nemiri u obitelji, zaustavljanje rata u državi i u svijetu i o drugim uslišanjima molitava.
Posljednji, II. vatikanski koncil, govori o marijanskoj pobožnosti i upozorava da Mariju i njezinu ulogu u našem spasenju treba smjestiti uz Isusa Krista. Ona nije Bog, nego čovjek, i stoga joj pripada štovanje, a ne klanjanje, kao što to činimo Bogu. Istovremeno Koncil upozorava da je pogrešan svaki strah od štovanja ‘ Marije. Nju zazivamo da nas zagovara. Kao što možemo zamoliti Majku Tereziju ili čovjeka obdarenog karizmama da nas iscijeli, kao što molimo svećenika ili biskupa da nas blagoslovi, tako je normalno da molimo Mariju da nas zagovara i tako nam posreduje Božju milost.
Marija je bila izabrana od Boga da rodi Spasitelja svijeta, drugu božansku osobu, Isusa Krista. Ona je bez grijeha začeta u utrobi svoje majke Ane. Začela je Isusa Krista djevičanski, a to znači po Duhu Svetom, rodila ga, uz njega stajala trideset godina, pratila ga u njegovom trogodišnjem propovijedanju i, napokon, našla se uz njega na Kalvariji. Nakon toga bila je kod rađanja Crkve po Duhu Svetom na dan Duhova. Tradicija govori da je Marija kasnije bila zajedno sa sv. Ivanom u Maloj Aziji sve do smrti u Efezu. Tradicija govori i o njezinom praznom grobu, što znači da je uznesena na nebo, ili je već doživjela svoje uskrsnuće.
Izvana gledano, Marija nije napravila nikakva veličanstvena djela, ali je sva pripadala Bogu, ponizno prihvatila njegovu volju, predala se cijela službi Isusa Krista, Sina Božjega i spasu čovječanstva. Istovremeno se ona sva predala službi tijela Kristove Crkve i njoj želi s neba služiti sve do kraja svijeta i vremena. Crkva ju je proglasila Kraljicom neba i zemlje i time htjela reći kako Bog neizmjerno nagrađuje one koji mu služe i koji ponizno vrše njegovu volju.
Naš narod Mariji pjeva najljepše pjesme, kiti njezine kipove i slike, moli pred njima i vjeruje u njezin zagovor. Nju zaziva kao Kraljicu Hrvata. Hrvati su uvjereni da je grad Sinj njezinim zagovorom bio spašen od Turaka. Naša je generacija uvjerena da krunice na vratu naših boraca i prognanika također znače njezin zagovor u ovom ratu.
U čudesnoj povijesti ljudskog roda i u svijetu stvorenom od Stvoritelja, Marija je biser. Kroz nju nam je dan još ljepši biser, sam Bog – Isus Krist, Spasitelj, prijatelj i subrat svakog čovjeka. Pokraj tih dvoje ljudi, Isusa Krista i Marije, isplati se biti čovjek i može se izdržati u svim patnjama i progonstvima, ratu, ranjenostima, bolestima, pa i u smrti. Kraj njih i s njima živjet ćemo vječno.
O tome neka nam govori mjesec svibanj.
Dr. Tomislav Ivančić, Oaze života