Nedjelja, 6. svibnja – Peta vazmena nedjelja
Prvo čitanje:
Dj 9, 26-31
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik. Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje.
Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
22, 26b-28.30-32
Pripjev:
Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!
Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«
Drugo čitanje:
1Iv 3, 18-24
Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.
Po tom ćemo znati da smo od istine.
I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje.
Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.
Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.
I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed.
I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 15, 1-8
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.
Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.
Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.
Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.
Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne.
Takve onda skupe i bace u oganj te gore.
Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.
Ovim se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Riječ Gospodnja.
Riječ o RIJEČI:
Dj 9, 26-31
Ubrzo nakon obraćenja Pavao se našao između dvije vatre.
Bivši prijatelji osjećaju se od ,,prebjega” izdanima, dok nekadašnji protivnici u njemu još uvijek vide ,,progonitelja”.
Takva korjenita preobrazba iz Savla u Pavla čini ga osamljenim i bez pravoga doma.
Možda je osamljenost sastavni dio unutarnjeg potresa koji dovodi do takvog novog početka kakav je bio Pavlov.
Ona će ga pratiti cijeli njegov život.
Steći će prijatelje, bit će priznat, širit će evanđelje –
ali nakon obraćenja više za njega ne postoji niša u kojoj bi mogao stvoriti dom.
No tim više stremi za nebeskom domovinom.
Nju promiče.
Za nju ulaže svoj život.
1 Iv 3, 18-24
Kakve li utjehe! Naše nas srce može i osuditi – ali Bog je veći od našega srca.
Nikada nećemo dovoljno ljubiti, opraštati, biti istiniti, uvijek ćemo iznova biti slabi i osjećati svoju nesavršenost.
No Božja ljubav vidi naše nastojanje i ima milosrđa prema našoj slabosti.
Jedno je, međutim, važno: dopustiti Bogu da uđe u moj život.
To također znači nastojati ljubiti djelom i istinom.
Ako ljubimo, pa ne uspijemo u svojim dobrim nakanama, to će pasti na Božje srce.
No ako neuspjeh doživimo ne ljubeći, tada nas on izravno pogađa.
Iv 15, 1-8
Doći će do rastanka. Uskoro.
Isus će poći svojim putem u smrt.
Prije toga oprašta se od svojih prijatelja i ostavlja im oporuku.
Kao što on pušta Oca da na njemu i po njemu ,,radi”,
tako i Isusovi prijatelji moraju dopustiti da Isus djeluje na njima i po njima.
Isus nam se nudi kao sok života – kao trs čiji nas sok hrani –
i oslobađa nas od prisile koja bi nas tjerala da sve moramo sami učiniti.
Crkveni otac Origen (3. st.) usporedio je Isusovu riječ s vinom,
koje ,,nam daje osjećaj za nadahnuće te nas ispunja opijenošću koja nije bezumna, nego božanska”.
Slika trsa i loza jasno poručuje da možemo donijeti roda samo ako se hranimo na trsu.
Kako će izgledati ti plodovi, ostaje otvorenim.
Svatko mora sam otkriti kakve to ,,plodove” on može donijeti u svojim sadašnjim životnim prilikama.
No što god činili, u Božjim očima može opstati samo ako je učinjeno u ljubavi.
Zato Isus kaže: ,,Ostanite u mojoj ljubavi” (15, 9).
,,Ljubav je očito poput nekog prostora u kojega se ulazi i u kojemu se može obitavati.
Nadalje, ljubav je kao izvor na koji je čovjek priključen,
slično kao što loza visi na trsu i od njega dobiva snagu” (Anselm Grün).
Molitva
Bože, ti izvore životne radosti,
trs je simbol za hranu koja naš život ispunjava smislom i čini ga plodnim.
Budi ti u našemu središtu,
prožimaj nas svojom ljubavlju i daj da tu ljubav isijavamo na druge.
To te molimo po Isusu Kristu, koji ispunjava našu čežnju za uspjelim životom,
ako ostanemo u njemu i ako se jedni drugima dajemo kao plodovi ljubavi. Amen.
Priredio: vlč. Antun Pećar