Rođen sam u Samarici 15.11.1950 g. u seljačkoj obitelji majke Marije i oca Josipa. Rođen sam prvi, prije sestre Anđelke, brata Antuna i sestre Tonke. Odgojen sam u kršćanskom duhu te sam u Samarici primio sakramente krštenja, prve pričesti i firme.
Nakon završenog četvrtog razreda otišao sam, svojom voljom i voljom roditelja, kod majčinih roditelja u Vučane te sam u Čazmi nastavio školovanje. Poslije osnovne škole nije mi se ostvarila želja upisati školu za prodavača-trgovca. Radeći kao sezonac kod Šumarije u samaričkim rasadnicima biljaka i na čišćenju korova oko borića po brjegovima Garjevice, dočekao sam i novu priliku za upis u srednju školu. Uz pomoć učitelja Branka Božića, koji me učio u trećem i četvrtom razredu u Samarici, uspio sam upisati školovanje za zvanje strojobravara, koje sam uspješno i završio.
Nakon odsluženoga vojnoga roka vratio sam se u tvornicu plastičnih masa u Čazmi, s kojom sam imao ugovor o školovanju, te sam od veljače 1971 g. radio na odgovornom poslu skladištara. U rujnu iste godine ukazala mi se prilika za boljim poslom pa sam otišao raditi kao tehničar na Radio Čazmu. Nakon pet godina ostvarila mi se još jedna životna želja: postao sam novinar izvjestitelj i radijski voditelj.
Od 1978. godine oženjen sam i otac jedne kćeri. Godine 1979. dobio sam povjerenje i odgovornost da budem dopisnik tada najtiražnijeg i najčitanijeg Večernjega lista. Trajalo je to punih 30 godina. Na to moje najzrelije, najplodnije i najljepše životno razdoblje podsjeća me više od 25 tisuća objavljenih novinskih članaka koje ljubomorno čuvam u svojemu privatnom arhivu.
Na kraju mojega radnoga vijeka dobio sam zadovoljštinu da kao turistički djelatnik mogu promovirati prirodne, kulturno-povijesne i svekolike druge ljepote i vrijednosti našega moslavačkoga kraja.
S posebnom sjetom listam napise iz moje Samarice. Srce moje moslavačko, u 62. godini života, ispunjeno je neizmjernom srećom i radošću jer sam, kao kroničar novijeg doba, pišući o našim Moslavkama i Moslavcima, našim običajima i događajima, imao priliku pronijeti u svijet dobar glas o našoj Samarici i Moslavini.
Neizmjerno sam sretan i što su moji članci o Samarici pronašli svoje mjesto i na ovoj web-stranici mojega rodnoga sela. Vjerujem da će svi oni koji ovo budu čitali osjetiti koliko se dičim time što sam Samaričan i Moslavac!