Križni put


 

Ovaj križni put želi svakome pomoći prijeći od egoizma do ljubavi, od nereda do mira, od nevolje do slobode, od straha do hrabrosti, od nevjernosti do ustrajnosti, od smrti do života…

Razmatranja su napisali Misionari Krvi Kristove, a plod su pashalnog otajstva i susreta s ljudima koji dožive „križni put“ i nastoje živjeti prema Evanđelju.

 

O dragocjena Isusova Krvi, ti si bila prolivena da cijelom čovječanstvu pokažeš svoje milosrđe! Mi smo sada jako blizu tebi. Izlij se na nas u svome neizmjernom obilju! Evo naše glave, naših ruku, naše volje, pameti, sjećanja, misli, želja i nagnuća, naših aktivnosti, naše vanjske i unutarnje osjećajnosti! Operi nas od svega onoga što je prljavo; izbriši naše mrlje, ozdravi ono što je u nama bolesno; obrati nas svojom snagom, da mognemo ostati sjedinjeni s tobom. O neizmjerna čistoćo, očisti nas, ukrasi nas, nahrani nas, blagoslovi i spasi nas! Amen.

 I. postaja: Isusa osuđuju na smrt

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

Suđenje je završeno, osuda proglašena. Isus mora umrijeti, svjetina traži Njegovu Krv. Pilat se pokušava izvući. Istina ga više ne zanima, politika i osobna korist su pobijedile. Isus mora platiti. On je sam, strašno osamljen. Ostaje Mu samo šutnja kao jedina utjeha i obrana. U šutnji On nalazi Boga Oca. Tu nalazi sve one koji su toliko daleko, a kroz pretrpljene nepravde toliko blizu. U toj šutnji On nalazi tebe i mene.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj da budem uz Tebe u tuzi pretrpljene nepravde. Daj mi da probijem šutnju kada treba braniti onog koga nepravedno optužuju, čiji su glas i čast pogaženi ili koga uništavaju pakosnom kritikom. Pokaži mi gdje se moram boriti za pravo i pravednost, a isto tako upozori me kada dođe čas šutnje i prihvaćanja osude, kako bih mogao početi put spasenja, put križa.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 

Crkva sv. Ivana Krstitelja, Ivanska

II. postaja: Isus prima na se križ

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Isus ne nosi prvi put tešku gredu. To bijaše Njegov posao dok bješe drvodjelja kod Josipa. Ali na ovoj gredi, na križu, nalazi veći teret: grijeh cijeloga čovječanstva-moj grijeh, tvoj grijeh, grijeh sviju nas. Isus prima na se taj teret, spreman je na nj, želi ga, jer se radi o našem spasenju i o novom životu. Isus zna zbog čega i zbog koga. To Mu daje snagu da i kao čovjek može nositi i izdržati prekomjerni teret i krivnju.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, Ti ne samo da dopuštaš da Ti natovare križ na rame, nego ga i sam dragovoljno nosiš. Križ je strašan, ne samo težak, nego i neizmjerno tvrd. No, Ti se ne plašiš, ne gledaš teret, ne obazireš se na samoga sebe. Gledaš mene i one kojima je potrebno spasenje. Tvoja Ti ljubav daje snagu. Tvoja ljubav neka pobijedi i moj strah pred križem. Daj da gledam Tebe i sve one koji čekaju pomoć.

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapela Sv. Križa, Križic

III. postaja: Isus pada prvi put pod križem

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Prvi pad jako boli. Svi gledaju Isusovu slabost. Iscrpljen je od nespavanja, gladan, gotovo mrtav od žeđi, krvav po cijelom tijelu od bičevanja i trnovita vijenca. Može li uopće nastaviti put pod ovolikim teretom? Isus ne ostaje na zemlji, ne odmara se. Ustaje i nastavlja se boriti, korak po korak. Vjernost ne pita „zašto“, ona trpi i dalje ljubi.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, toliko sam puta rekao „da“ pa sam opet klonuo. Je li križ bio pretežak? Je li ponestalo snage, dobre volje, razboritosti ili ustrajnosti? Nije važno. Važno je ustati i ići dalje. Hvala Ti za pad pod križem. Po uzoru na Tebe, ni ja ne želim skrivati svoju slabot pred drugima. Sada je i meni lakše ustati. Pomozi mi nositi moj križ, ali i ustati kada padnem pod njegovim teretom.

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapela Srca Marijina, Donja Šušnjara

 

IV. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Je li za Isusa bila utjeha ugledati Majku, ili je taj susret još više produbio Njegovo trpljenje. Ta Ona je radi Njega morala kroz toliko toga proći. Trpljenje i utjeha, ljubav i bol ne isključuju jedno drugo. Isusova Majka nije bila pošteđena ničega. Nije sažalijevala ni sebe ni Isusa. Zajedno s Njim ljubi i suosjeća. Gdje je Isus, tamo je i Ona. Marija vidi Isusove otvorene rane, Njegovo krvavo tijelo, ali vidi i Njegovu ranjenu dušu, Njegovu osamljenost. Daruje Sinu vlastitu nemoć, ustrajnu vjernost. Ništa Mu ne predbacuje, surađuje s Njime bez uvjeta i granica.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, zahvaljujem Ti za vrijeme koje si na križnom putu posvetio svojoj Majci. Nikada je nisi mazio. I sada je to bio vrlo kratak susret. Zato je ovaj trenutak toliko važan za Mariju, ali i za mene. Zahvaljujem ti Marijo za tvoju nazočnost i na mom križnom putu! Nije potrebno puno riječi, Ti si tu. Tvoja blizina me drži, ulijeva mi pouzdanje i učvršćuje vjeru. Daj da Te vidim i onda kada me osamljenost tišti više od križa.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 Raspelo u Martincu

V.  postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Isusu treba pomoći. Križ Mu je pretežak. Kako je rado pomagao drugima, a sada On sam- Svemoćni- treba prihvatiti pomoć drugoga. I to je dio Njegova poniženja. Nepoznata čovjeka, koji se upravo vraća s polja, prisiljavaju da pomogne. Šimun Cirenac ne zna zapravo kome pomaže i koliko je značajan njegov doprinos: on sudjeluje u djelu spasenja, nesvjesno, s ipak vrlo konkretno. Cirenac je pravi primjer mnogih koji nose teret, koji trpe, a ne znaju za koga.

 Pomolimo se: Gospodine Isuse, patnje moga života često imaju veću vrijednost nego što to mislim, jer Ti na svoj križ uzimaš patnje cijeloga svijeta. Svjesniji toga, želim Ti pomoći nositi križ, naročito u trenucima dok sestru, brata ili nepoznanika pritišće teret njegova života; dok ga progoni osjećaj krivnje, muči bolest i osjećaj krivnje, muči bolest i osjećaj prokockanih godina. Pogled na Tvoju Krv neka nas obdari novom nadom i novom snagom za daljnji put.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapela sv. Martina, Martinac

VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Mnogi su gledali Isusa izbodenog, ispljuvanog, kako krvari iz brojnih rana. Samo se Veronika usudila učiniti nešto više od suosjećanja. Dobra gesta, jedva zamjetljivo olakšanje, ali s golemim odjekom u duši! Isus je beskrajno zahvalan za tu pažnju. Na uspomenu joj ostavlje znak, nešto osobno, svoju sliku, otisnutu na platnu natopljenom znojem, prašinom i krvlju. Isusov obraz ostavlja veći trag u Veronikinoj duši nego na rupcu.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj mi Veronikinu hrabrost! Daj da više gledam na ljude koji trpe, u kojima Ti sam nastavljaš trpjesti, nego na neugodnosti na koje nailazim hitajući  drugima s pomoći, očitujući im svoju solidarnost i blizinu u patnji, tražeći utjehu i olakšanje za njih. Nauči me iskazivati zahvalnost ne samo riječima. Pokaži mi kako mogu darivati sebe kroz znoj, prašinu i krv.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 Grobište Cipeliševac

VII. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Šimun je pomogao, a Veronikina je pažnja dala novu snagu. Unatoč tomu, Isus ponovno pada. Nove rane, dublje, još više Krvi! Ponovno poniženje koje još dublje vrijeđa. Život se i dalje daruje. Drugi pad ne znači korak unazad na križnom putu. Svako ustajanje korak je naprijed, dublje iskustvo Božje ljubavi, nova pobjeda. Vjernost se očituje u trenucima krize. Ona daje snagu za nastavak puta. Tko se ne zaustavlja, taj uistinu napreduje.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, molim Te za dar vjernosti, kako za mene, tako i za one koji su postali Tvoji učenici, koji žele živjeti za Tebe i s Tobom, koji su spremni proliti vlastitu krv za Tebe i zajedno s Tobom. Molim te za vjernost bračnih parova, članova zajednica koji su prihvatili neku službu ili obvezu u Crkvi ili Svijetu. Daj svima nama razumjeti da vjernost nije u tome da se nikada ne padne, nego u tome da se nikada ne odustane-poput Tebe na križnom putu.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapelica sv. Florijana, Samarica

 

 VIII.    postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Isus je sve iscrpljeniji.Potrebno Mu je sve više snage, a nje ponestaje. Unatoč tome, ima još strpljenja s uplakanim ženama koje stoje na putu, premda ništa ne razumiju i više otežavaju no što pomažu. Potrebna im je utjeha i upozorenje, trebaju naučiti gledati dublje u svjetlu vjere: ,,Ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe i svoju djecu!” Isus čak i sada gleda više probleme drugih negoli vlastite. On pomaže do kraja. Dušobrižnik je do zadnje kapi krvi.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj mi srce osjetljivo za nevolje drugih. Ne dopusti da mi ikada umor i vlastite poteškoće budu povod i izlika za okrutan, nervozan ili neprijazan pristup drugima. Nauči me poštivati probleme drugih, daj mi svjetlo i pravu riječ kako bih mogao upozoriti na prave životne probleme i opasnosti. Neka mi vlastito trpljenje nikada ne zatvori srce pred patnjom drugih.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapelica sv. Ilije, Donja Petrička

IX.  postaja: Isus pada treći put pod križem

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Križ postaje sve teži, bol sve nesnošljivija. Svaki korak postaje mukom, svaki pad kao kraj. Odakle crpsti snagu za nov početak? Ne pomažu Ti podići se udarci, guranje, batine i vika vojnika, nego ljubav prema onima koji bi bez Golgote bili zauvijek izgubljeni i bez ikakve nade. Ljubav daje život i snagu i krv u bezizlaznoj situaciji. Bog je ljubav. Do kraja na križnom putu vodi jedino Bog. Čovjek treba naučiti prepoznati i priznati vlastitu nemoć. Poniznost je put do pobjede.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, vodi me sa sobom putem poniznosti i istine, putem vlastite skrušenosti, požrtvovnosti. Pokaži mi istinu o sebi i o meni kako bih se naučio pouzdati u Tebe. Daj mi snage da se ponizim kako bih mogao krenuti na put koji vodi do Golgote. Učini me spremnim za žrtvu kako bi moja krv, poput Tvoje, postala blagoslovom za druge.

 Smiluj nam se Gospodine…

 

Kapelica sv.Antuna, Babinac

 

X. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Na vrhu Golgote vojnici svlače Isusa. Bezbrojne se rane ponovno otvaraju. Na kraju križnog puta Isus je odjeven jedino vlastitom Krvlju. Mogu Mu oduzeti haljine, ali ne mogu Mu oduzeti Njegovo dostojanstvo. Ljubav prema Ocu nebeskom i prema bližnjima daje Mu nutarnju slobodu, čvrstoću i mir. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.

 Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj mi pravu čistoću. Po Tvojoj Krvi prolivenoj na desetoj postaji Tvoga križnog puta obdari me novim dostojanstvom. Daj da nikad ne zaboravim kakvu si cijenu platio za očišćenje moje savjesti i za novo odijelo kojim si me obdario. Želim Tvojim očima gledati sve svoje bližnje te u njima ponovno otkriti Krv SpasiteljA. Obdari Me čistim pogledom kako bi te mogao zadržati u srcu.

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapela sv. Mihaela, Berek

 

XI. postaja: Isusa pribijaju na križ

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Razapet je! Ruke kojima je pomagao i blagoslivljao ljude, noge koje su koračale za siromašnima, malenima, prezrenima i grešnicima- sada su prikovane. Ali srce nije. Srce Isusovo i dalje kuca, ne samo za one koji su izvršili okrutan čin smaknuća, nego još više za one koji su izdali naredbu i koji su pristali ili nisu ništa poduzeli da spriječe to okrutno i najnepravednije smaknuće. Krv Isusova dalje teče, iznova i još obilnije, za sve ljude koji traže slobodu, a ne mogu se pomaknuti, koji su pribijeni bolešću, krivnjom, ovisnošću, egoizmom.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj da, premda pribijen na Tvoj križ, postanem slobodan. Slobodan od sebe samoga, od častohleplja, oholosti i taštine, slobodan od svojih egoističnih životnih ciljeva i laži, slobodan od straha, od zapostavljanja, ograničenja, slobodan od mahnite težnje za uspjehom ili za vlašću. Daj mi takvu ljubav koja to više oslobađa što je više izvana ograničena. Daj da svima onima koji se ne osjećaju slobodnima budem vrata koja vode u Tvoju slobodu.

 Smiluj nam se Gospodine…

 Raspelo, Berek

 

 XII.        postaja: Isus umire na križu

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Nakon strašnih sati mučenja Isus umire na križu u tami duševne noći: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ Marija i nekoliko vjernih pod križem utjeha su Mu, ali i briga. Treba se pobrinuti za njih, napustiti ih, ostaviti ih- „Evo ti sina! Evo ti majke!“ Prolijevanjem Krvi nestaje i život. Isus ga daje za spasenje svijeta. On želi izbaviti tebe i mene. Pouzdajući se u Oca do kraja, Isus liječi ranu nepovjerenja iz koje se rodio iskonski grijeh: „Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj“ ,život svoj-samoga sebe…

Pomolimo se: Gospodine Isuse, daj mi da zadržim pouzdanje kada dođe čs moje smrti da svoj život završim u vjeri i nadi da ni jedna kap krvi ne smije biti prolivena uzalud. Svaka neka postane ljubav, izraz najdublje čežnje za jednistvo s Bogom, a po njemu sa svima. Neka svaka kap bude izraz požrtvovnosti i spremnosti na trpljenje za druge, iz kojeg se rađaju novi život i spas.

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Križ u Krivaji

 

 XIII. postaja: Isusa skidaju s križa

 Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

 Isus više ne trpi, ali pažljivo kidanje s križa pogodilo je u duše i srca vjernih učenika kao i ranije brutalno pribijanje koje su izvršili vojnici. A što je Marija mislila držeći mrtvog Sina u svome krilu? Isus je davno odrastao, ali u Majčinu srcu On ostaje dijete. Ona se i dalje nada i moli, i dalje trpi i ljubi. Marija se rastaje od svog Sina, ali ne očajava. Budući da je Njezin život bio zasnovan na Bogu, ne odustaje, nego započinje iznova. Ne treba sve razumom shvatiti. Sad je važno svjetlo vjere: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj.“

Pomolimo se: Gospodine Isuse, nauči me zahvaljivati za sve što si darovao svojoj i našoj Majci Mariji i za sve što si od Nje tražio. Daj da shvatim da to isto tražiš od svih onih koje želiš dublje uvesti u majčinsku službu Crkve. Učini mi spremnim sve prihvaćati kao Marija, i beskrajno ljubiti. Marijo, daj da zajedno s Tobom budem majka!

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Pil sv. Marije Magdalene, Šimljana

XIV. postaja: Isusa polažu u grob

Klanjamo Ti se Kriste i blagoslivljamo Te,…

Sve je trebalo obaviti u žurbi. Bližila se subota, a subotom nije bilo dopušteno pokopati mrtve. Čak ni pomazanje, znak strahopoštovanja prema pokojnicima, nije bilo dopušteno. Poslušni, odustali su od tih običaja. Pred otvorenim grobom samo je jedno važno, ono što ostaje vječno. Na samrti se gleda samo na Boga. Sve ljudsko i prolazno otpada, svega toga valja se odreći. Više nisu važni vlastiti osjećaji i planovi, nego samo ono što ostaje nakon smrti.

Pomolimo se: Gospodine Isuse, hvala Ti za ljubav koja Te dovela sve do groba. Tamo ne nailaziš na kraj, nego na početak. Tako treba biti i bit će sa svima koji imaju veće pouzdanje u Tebe nego u sebe i u ljude. Hvala Ti za nadu koja nadilazi smrt. Zahvaljujem ti za Tvoje Uskrsnuće, za uskrsnuće sviju nas, za Tvoju Uskrsnu pobjedu i naše sudjelovanje u njoj po Tvojoj predragocjenoj Krvi. Hvala za pobjedu nad grijehom i trpljenjem, za pobjedu Evanđelja, za pobjedu jedinstva u dobru i ljubavi.

Smiluj nam se Gospodine…

 

 Kapela sv. Valentina, Gornja Garešnica

 

 Završna molitva

 Gospodine Isuse Kriste, hvala Ti što si nam po razmatranju prolijevanja Tvoje Predragocjene Krvi pokazao put bezuvjetne ljubavi. Hvala Ti, Isuse, što si darovao svoj život za naše otkupljenje. Pomozi nam da se u svim situacijama našega života sjetimo cijene našega spasenja i da od svega srca odgovorimo Tvojoj ljubavi. Amen.

 

Hvaljen i slavljen uvijek bio Isus Krist, raspet naš Otkupitelj!

I Njegova, pod križem, žalosna Majka Marija!

 

Razmatranja su predmoljena na 39. planinarskom križnom putu održanom u Moslavini 24. i 25. ožujka 2007. g. u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora

 

 Svetu Misu u Podgariću predvodio je biskup Valentin Pozaić