Blagoslov kuća i obitelji

Kuća Marice Kuštan

Blagoslov kuća i obitelji u Samarici bit će 4. siječnja 2012. g.

Na Sveta tri kralja, 6. siječnja 2012. g., blagoslovit će se župna kuća.

 

 

Blagoslov kuće

Uz ove božićne blagdane u našim je krajevima običaj da svećenik pohađa stanove i kuće vjernika da ih blagoslovi. Sam je blagoslov vezan uz božićne blagdane kada je „Riječ tijelom postala i nastanila se među nama“, a isto tako i uz ritam vremena koji je obilježen novom godinom koja započinje. Svećenik u ime Crkve molitvom blagoslova zazivlje Božju zaštitu i pomoć nad ukućane i sve ono čime se oni služe i od čega žive, a osobito na njihov stan.

Ponajprije valja imati na umu da se blagoslivlju osobe, ljudi, a ne zidovi kuće. Zato je pri blagoslovu važno, koliko je to moguće, da u kući u času molitve blagoslova budu prisutni svi ukućani ili barem veći dio obitelji. Često to neće biti moguće, ali kad je moguće dobro je da bude tako. Tada to za obitelj može biti prava liturgija, služba Riječi Božje i molitva koja će ukućanima u pravom svjetlu očitovati što se time čini.

Za svećenika je to i prigoda za tzv. pastoralni pohod svojim vjernicima i za bolje upoznavanje svih koji su mu kao dušobrižniku povjereni. Ipak, dobro bi bilo da obitelj takav pohod prihvati kao trenutak duhovnog osvježenja. Pored sve naše nacionalne gostoljubivosti važno je da se domaćica ili neki od ukućana u času svećenikova dolaska ne pretvore u brižljive Marte, jer je to čas da budu Marije radi osluškivanja Božje riječi i njegove poruke (usp. Lk 10, 38-42).

Prigodom blagoslova stana dobro je pripraviti na najuglednijem mjestu stana Bibliju (ili barem Novi zavjet), raspelo, svijeću koja se za vrijeme molitve zapali i čašu s blagoslovljenom vodom. Biblija nas upozorava na Božju riječ. Prigodom blagoslova obvezatno se čita odlomak iz Biblije jer se na taj način sam blagoslov osmišljuje kao čin vjere, a ne kao neko magijsko sredstvo za otklanjanje zla. Vjera pobjeđuje svijet i zlo u njemu, blagoslov nas zaštićuje jer se njime dozivlje u srca vjernika sigurnost da je tu Bog, tj. Riječ Božja koja se nastanila među nama. Bilo bi vrlo prikladno da nakon pročitane Riječi prisutni u znak poštovanja poljube tu svetu knjigu. Raspelo je najredovitiji kršćanski znak koji pripada u svaki stan pa je na mjestu da u času blagoslova bude pri ruci i da nas neprestano upozorava da je upravo Krist na križu zaslužio za sve nas blagoslov neba, blagoslov Oca. Zato se blagoslivlje znakom križa, tj. križanjem. Ako se ne ljubi Biblija, onda je prikladno da se uz blagoslov poljubi raspelo, kako to činimo u crkvama na Veliki petak. Zapaljena svijeća je znak prisutnosti onoga koji reče: „Ja sam svjetlo svijeta!“ i u isto vrijeme znak našeg svjetla vjere kojega smo primili na krštenju. Voda je uvijek znak krštenja, tj. prvog blagoslova što smo ga primili kada smo stupili u Crkvu i koji se više nikad neće opozvati jer podrazumijeva neizbrisiv pečat Božje ljubavi.

U svijetu u kojem živimo, osobito u ovim vremenima, osjećamo da ima toliko zla i prokletstva, proklinjanja i ogorčenja u ljudskim srcima. Ljudi kao da su prestali blagoslivljati, a obilno iz njihova srca i ustiju izlaze riječi kojima se zazivlje zlo. Potrebna nam je zaštita neba. Isus je upravo zato došao. Koliko bi nam bilo ljepše, kada bismo znali blagoslivljati, a ne proklinjati.

Zaista nam je potreban pravi blagoslov neba koji nas otvara za ljubav i osigurava mir u srcu, mir u obitelji, a onda će to sigurno biti ugrađeno i u mir u domovini i svijetu.

Fra Zvjezdan Linić, Radosno u novi dan