Što se treba znati o Svetoj godini Božjeg milosrđa?

 

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća 8. prosinca papa Franjo je otvorio Sveta vrata Vatikanske bazilike sv. Petra čime je započela Sveta godina Božjega milosrđa koja će trajati sve do svetkovine Krista Kralja 2016. godine. Evo nekoliko korisnih informacija o Jubileju milosrđa – daru milosti za sve vjernike!

1. Što je to jubilej?

Jubilej ili jubilejska godina ustanovljena je još u Starom zavjetu. Naziv jubilej dolazi od hebrejske riječi jubal – ovnujski rog u koji se trubilo prigodom proglašenja jubilejske godine.

2. Kršćanski smisao jubileja

Najkraće rečeno jubilej ili sveta godina predstavlja milosnu priliku za prepoznavanje Božjega djelovanja u našemu životu, doziva nam u svijest najvažnije dimenzije kršćanskog života, učvršćuje vjeru, potiče na obraćenje i vršenje kršćanskog milosrđa, omogućava dublje jedinstvo u Crkvi i izvan nje, potiče na svjedočenje vjere u Krista u zajedništvu s Crkvom.

3. Starozavjetno porijeklo jubileja

Prema židovskoj tradiciji, jubilarna godina slavila se svakih 50 godina. U njoj se vraćalo jednakost među svim Izraelcima, nudilo nove mogućnosti obiteljima koje su izgubile imovinu, pa čak i svoju osobnu slobodu. Jubilarna godina bila je i podsjetnik bogatima da će doći vrijeme kada će robovi, jednom kada ponovno budu jednaki njima, biti u mogućnosti tražiti natrag svoja prava. Institucija jubileja u Starom zavjetu isticala je društvenu osjetljivost i zaštitu slabijih, jer su se tada trebali opraštati nenaplativi dugovi, oslobađati robovi, a čak je i zemlja počivala od obrađivanja i rađanja.

4. Isus Krist – ispunjenje jubileja

U Novom zavjetu Isus Krist predstavlja se kao onaj koji u potpunosti ispunjava stari jubilej navješćujući radosnu vijest siromasima, sužnjima oslobođenje, vid slijepima, proglašujući godinu milosti Gospodnje. (Usp. Lk 4,16—21).

5. Jubilej u Katoličkoj Crkvi

U Katoličkoj Crkvi proslava jubileja započela je 1300. godine odredbom pape Bonifacija VIII. Prema njegovoj zamisli jubilej se trebao slaviti svakih stotinu godina. Zanimljivo, uz održavanje prvoga jubileja vezuje se i nazočnost glasovitoga talijanskog pjesnika Dantea Alighierija, za kojega se s velikom vjerojatnošću može reći da je i osobno sudjelovao u slavljima. Njegovo remek-djelo “Božanstvena komedija” nastaje povodom toga slavlja, a u svojim je stihovima Dante opjevao i hrvatske hodočasnike.

Od 1475. pa nadalje – kako bi se omogućilo svakom naraštaju doživjeti barem jednu svetu godinu – određeno je da se redovni jubilej slavi svakih 25 godina.  Do danas je slavljeno ukupno 26 redovnih svetih godina, od kojih je posljednji bio proglašen 2000. godine.

Običaj proglašavanja izvanrednih jubileja potječe iz 16. stoljeća. Posljednje dvije izvanredne svete godine bile su ona iz 1933., koju je proglasio papa Pio XI. povodom 1900. obljetnice otkupljenja, te ona iz 1983. godine, koju je proglasio papa Ivan Pavao II. povodom 1950. godine otkupljenja. Jubilej milosrđa koji je upravo započeo također je ovaj Izvanredni jubilej.

6. Zašto Izvanredni jubilej milosrđa?

Na ovo pitanje odgovorio je papa Franjo  u svojoj propovijedi na Drugu vazmenu nedjelju, tj. Nedjelju Božjega milosrđa, kada je bulom “Misericordiae vultus- Lice milosrđa” proglasio Izvanrednu jubilarnu godinu:

Jednostavno zato što je Crkva, u ovom času velikih epohalnih promjena, pozvana snažnije davati znakove Božje prisutnosti i blizine. Ovo nije vrijeme za rastresenost, nego naprotiv vrijeme da ostanemo budni te da u sebi probudimo sposobnost gledanja u bitno. Vrijeme je to za Crkvu kako bi ponovno pronašla osjećaj za poslanje koje joj je Gospodin povjerio na dan Uskrsa: da bude znak i oruđe Očeva milosrđa. Stoga će Sveta godina morati živom održavati želju da se znadu prepoznati toliki znakovi nježnosti koje Bog daje čitavomu svijetu te nadasve onima koji pate, koji su sami i napušteni, pa i bez nade da im se oprosti i da se osjećaju ljubljenima od Oca.

7. Praktičini savjeti za življenje Izvanrednog jubileja

U spomenutoj buli papa Franjo nudi i konkretne savjete za Svetu godinu milosrđa:

  • hodočastiti do Svetih vrata u Rimu ili na nekom drugom mjestu na svijetu, što predstavlja znak da je milosrđe cilj koji treba dosegnuti, te zahtijeva predanost i žrtvu
  • tražiti Božju pomoć u svojim slabostima i prihvatiti Božju prisutnost i blizinu
  • ne suditi i ne osuđivati, kako bismo izbjegli Božju osudu
  • kloniti se ljubomore i zavisti, ne govoriti loše o drugima i tako narušavati njihov ugled
  • opraštati i biti oruđe oproštenja i milosrđa “jer smo mi oni koji su prvo primili milosrđe od Boga”
  • otvoriti svoje srce egzistencijalnim periferijama, donoseći utjehu i solidarnost onima koji u današnjem svijetu žive nesigurnost i patnju.
  • čuvati se ravnodušnosti i rutine, te destruktivnog cinizma koji nas sprečavaju u otkrivanju novosti.
  • radosno činiti duhovna i tjelesna djela milosrđa, kako bismo probudili naše uspavane savjesti pred tragedijom siromaštva i navijestili slobodu zatočenicima suvremenih ropstava.
  • proživjeti korizmeno vrijeme tijekom ove Jubilarne godine kao povlašteni trenutak slavljenja i doživljavanja Božjeg milosrđa
  • meditirati nad brojnim stranicama Svetog Pisma kako bismo ponovno otkrili Očevo milosrdno lice
  • uključiti se u inicijativu “24 sata za Gospodina” koja će se slaviti u petak i subotu prije četvrtog korizmenog tjedna i postaviti sakrament Pomirenja u središte
  • promicati susret sa židovstvom i islamom te drugim plemenitim vjerskim tradicijama kako bi otklonili svaki oblik uskogrudnosti i nepoštovanja, nasilja i diskriminacije

8. Tko su misionari milosrđa?

Papina je želja da Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, opipljivi dodir njegove nježnosti. Stoga je u buli “Misericordiae vultus” najavio kako će u sve biskupije svijeta odaslati misionare milosrđa, koji će kao živi znak Očeva praštanja imati “vlast odriješiti i one grijehe koji su pridržani Apostolskoj Stolici”.

Riječ je o grijesima koje Crkva drži osobito teškima, jer čine posebno veliku štetu zbog čega ih Crkva drži ne samo grijesima, već i deliktima ili zločinima za koje je predviđena i kanonska kazna. Trenutačno je prema kanonskom pravu šest takvih zločina: svetogrđe presvetoga sakramenta (euharistije), fizički napad na papu, biskupsko ređenje bez papinog dopuštenja, pokušaj odrješenja grijeha protiv šeste zapovijedi u kojem je sam ispovjednik sudjelovao, kršenje ispovjedne tajne, te zločin kršenja tajnosti konklava.

Misionarima milosrđa bit će dane ovlasti da odriješe bilo koju kanonsku kaznu koja onemogućava povaratak u sakramentalni život čime će se na poseban način ukazati na težinu tih zločina, ali i na ljepotu sakramenta ispovijedi i veličinu Božjeg milosrđa.

Postoje i drugi teški grijesi koji također povlače izopćenje, a čiji je oprost pridržan mjesnom biskupu. Najpoznatiji među njima je pobačaj čije izvršenje sa sobom povlači automatsko izopćenje i to ne samo majke koja je pobacila, već i osobā koje su je navodile na pobačaj te medicinskog osoblja koje je u njemu djelatno sudjelovalo. Ovlast odrješenja od grijeha pobačaja za one koji su taj grijeh počinili i koji skrušena srca za njega traže oproštenje Papa je udijelio svim svećenicima.

9. Kako zadobiti jubilejski oprost?

Pojasnimo najprije crkveni nauk o oprostima:

Svaki teški grijeh ima dvostruku posljedicu: raskida naše zajedništvo s Bogom i lišava nas vječnog života. Oproštenje od vječne kazne ostvaruje se oprostom od krivnje i obnovom zajedništva s Bogom po sakramentu ispovijedi. Pored vječne kazne postoji i ona koju nazivamo vremenitom kaznom od koje se vjernik treba očistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju nazvanom čistilištem.

Oprost je dakle otpuštenje vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već otpuštena po sakramentu ispovijedi.

“Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrešivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi”, piše papa Pavao VI.

Da bi zadobili oprost vremenitih kazni vjernici su pozvani poduzeti hodočašće prema Svetim vratima otvorenima na četirima papinskim bazilikama u Rimu, ali i u svakoj katedrali ili u crkvama i svetištima koje odrede dijecezanski biskupi. Takvo hodočašće predstavlja znak duboke želje za istinskim obraćenjem.

Jubilejski oprost, djelomičan ili potpun, možemo zadobiti za sebe, ali i za pokojnika.

Otpuštanje vremenitih kazni dolazi uz sljedeće uvjete:

  • isključiti svaku naklonost grijehu, makar bio i lak
  • probuditi nakanu da se želi primiti potpuni oprost
  • pričestiti se, a ako je potrebno prije se i ispovjediti
  • hodočastiti prema Svetim vratima jubilejske crkve
  • moliti na nakanu Svetoga Oca prigodom hodočašća u jubilejsku crkvu (ne za Papu, već na njegove nakane)

Potpuni oprost može se primiti samo jednom na dan. Oprost je djelomičan ako nedostaje potpuno odricanje (prva točka), a ispunjeni su svi ostali uvjeti. Naravno, vrsta stečenog oprosta ostaje poznata samo Bogu.

10. Što trebaju znati vjernici koji će hodočastiti u Rim?

Tijekom Svete godine u ulici Via della Conciliazione br. 7 (ulici koja vodi prema bazilici sv. Petra) otvoren je informacijski centar za hodočasnike, gdje se mogu pronaći sve informacije o rasporedu događaja, prijaviti se za prolazak kroz Sveta vrata i podignuti besplatne ulaznice koje su potrebne za sudjelovanje na brojnim slavljima za vrijeme Jubileja.

Hodočasnici će u centru također moći podignuti jedini autentični i službeni testimonium, odnosno potvrdu da su sudjelovali na Jubileju u Rimu. Ured će biti otvoren svaki dan od 7:30 do 16:30.

Za hodočasnike će biti osigurane zdravstvene usluge. Kod četiri Papinske bazilike bit će postavljena stanica za prvu pomoć, a za medicinsku skrb će biti zaduženi članove Malteškog reda. Dodatni medicinski centar bit će postavljen kod Anđeoske tvrđave, a u Bolnici Svetoga Duha otvorit će se i novi odjel za hitnu pomoć.

Za gluhe i slijepe bit će osigurani posebni materijali i osoblje, uključujući posebno postavljene ispovjedaonice u Bazilici sv. Petra i drugim crkvama.

Više informacija o Svetoj godini može se pronaći na http://www.iubilaeummisericordiae.va/content/gdm/it.html

11. Što je s onima koji su spriječeni hodočastiti?

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilejske crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

12. Logo Jubilarne godine milorđa

Logo Jubileja  djelo je isusovca o. Marka Rupnika. Prikazuje Sina koji na svoja ramena stavlja zalutalog čovjeka. Logo je napravljen tako da se iz njega raspoznaje lik Dobrog Pastira koji u dubinama dodire ljudsko tijelo i ljubavlju ga preoblikuje za promjenu života. Dobri Pastir, s beskrajnim milosrđem na sebe uzima ljudsko te se njegove oči stapaju s onim čovjeka. Krist vidi Adamovim okom i s onim Kristovim. Svaki čovjek, tako u Kristu otkriva novog Adama, svoju ljudskost, i budućnost koja ga očekuje u razmatranju pogleda ljubavi svoga Oca.

Prizor je smješten na bademovo stablo, na dragi antički i srednjevjekovni ikonografski prikaz, kojim se označavaju dvije naravi u Kristu, ona božanska i ona ljudska. Tri koncentrična elipsasta luka koji prema vani postaju sve svjetlija, ukazuju na Krista koji čovjeka izvodi iz tame grijeha i smrti. S druge strane, dubina koju označuje tamna boja, označava tajnovitost ljubavi Očeve koja sve oprašta.

Priredio: Miodrag Vojvodić|Bitno.net