Na današnji blagdan bl. Alojzija Stepinca prisjećamo se i njegova pohoda samaričkoj župi davne 1935. g. U župnoj spomenici čitamo kako se naš Blaženik zauzeo za opstojnost samaričke župe! Ako se toliko brinuo o nama kao smrtni čovjek, koliko li se više za nas zauzima iz nebeske slave! Ponovno izdvajamo retke napisane rukom vlč. Ludovika Slamnika, kao poticaj da se molitvom utječemo našemu blaženiku!
1935. godine koadjutor Alojzije Stepinac je mladom vlč. Ludoviku Slamniku povjerio vođenje samaričke župe. O okolnostima toga događaja svojom rukom vlč. Slamnik bilježi u župnu spomenicu: Kad sam došao prvi puta u Selo bilo je krasno vrijeme tj. 16. II. 35. Kad dođem u župni dvor, baš dobijem privremenog upravitelja g. župnika Lista Aleksu. On mi pokaže sve što god ima na farofu. Vodi me na tavan kao i u podrum. Pa imao sam što vidjeti. Što se tiče inventara, takoreći ništa: jedan razbijen stolac i pisaći stol, ormar za knjige sa polupanim staklima, a unutra zaprašene knjige i akti. Knjižnica sama ne vrijedi ništa jer nema nikakvih knjiga osim par starih, od molaca razdrapanih misala i molitvenika.
U sobama sve prazno, zmazano, peći razbijene, klučanice pokvarene. Vani gospodarske zgrade u najgorem stanju. Crkva iznutra jako lijepo poslikana i to mi je dalo malo utjehe, a izvana treba popravka. Misno ruho i knjige sve razdrapano i staro. Vratim se još istog dana natrag u Zagreb do preuzv. nadbiskupa koadjutora dr. A. Stepinca da stvar rastumačim i da puno radje ostanem još za kapelana jer ni do sada nijesam molio za župu. A preuzvišeni dr. Stepinac neće ni da me sasluša već kaže: “Lijepo slušaj i idi tamo što prije te pripravi mi narod za firmu” i ode. A otišao sam i ja pun tuge i brige, a i ufanja u Boga.(…)
U nastavku spomenice vlč. Slamnik piše kako je narod bio nepovjerljiv prema njemu i pomno je pratio svaki njegov korak. Ipak, u vjeri i nadi prionuo je povjerenoj službi. Te iste godine sagrađene su čak dvije kapelice u selu- kapelica u čast sv. Josipu izgrađena je kao dobrodošlica nadbiskupu jer je bio njegov veliki štovatelj, a najesen je dovršena i blagoslovljena kapelica sv. Florijana.
Na početku preuzimanja župe imao je svega nekoliko ljudi na misnim slavljima, a vlč. Slamnik poslije bilježi da je tijekom misija koje su držali oci isusovci u župi podijeljeno čak 1654 svetih pričesti. No, pravo se probuđenje vjere i opće oduševljenje vjerničkoga puka očitovalo kad je za nekoliko mjeseci koadjutor Stepinac došao u Selo da podijeli sv. Potvrdu.
6. VI. 35. imali smo firmu. Preuzv. nadbiskupa – koadjutora dočekali smo kod sv. Josipa u gornjem dijelu Sela jer je odnade došao sa muzikom. Pozdravio ga je upravitelj župe, načelnik općine i djevojčica IV. razreda te mu predala buket cvijeća. Iz crkve otišao je preuzvišeni u školu gdje ga je pozdravio kod vratiju upravitelj škole Gregurović. Preuzvišeni bio je sasvim zadovoljan sa uspjehom u školi, zato se je razgovarao sa djecom uistinu kao pravi otac koji je došao da pogleda svoje. Drugi dan na dan sv. Potvrde evo vam kiše i to nam je malo poremetilo veselje, a popodne kad je nadbiskup odlazio, poslao je dragi Bog opet Sunce. Kod odlaska pozdravi ga opet upravitelj župe i želi mu sretan put, muzika mu je zaigrala marš, preuzvišeni još jedanput blagoslivlja svoju djecu, školska djeca plaču jer odlazi preuzvišeni, uz burne poklike nazočnih, u pratnji vrlih konjanika.(…)