Isusovo krštenje na Jordanu povezano je s događajem koji se dogodio gotovo 1000 godina ranije. Da bi došli u Obećanu zemlju, Izraelci su morali prijeći rijeku Jordan. Svećenici su do rijeke donijeli kovčeg Saveza s pločama Zakona. Kad su kovčegom dotaknuli vodu, nastao je u rijeci suhi prolaz kroz koji su ušli u Obećanu zemlju. – Kad su ljudi kod Ivanovog krštenja bili uranjani u vodu, to je značilo obnavljanje nekoć nepomućenog odnosa s Bogom. Bog sada više nije dalek, okružen svećenicima i čuvan bezbrojnim zapovijedima. On je blizu kao što kaže njegovo ime Jahve, on je tu, posred vas. Kad Isus kod svojega krštenja ulazi u Jordan, tada ne čisti Jordan Isusa, već Isus čisti tu vodu, kao što ljude čisti od njihovih grijeha, tako što grijeh uzima na sebe. Nisu više potrebni svećenici koji bi kovčeg Saveza unosili u rijeku. Sam se Bog zaputio, ne više posredno pomoću kamenih ploča, nego po Isusu, Sinu Božjemu koji je postao čovjekom, da bi nam otvorio put u Obećanu zemlju te da bi na svoja ramena uzeo naš izgubljeni i opterećeni život. Tko se krsti, prelazi preko Jordana i kreće prema nebu.
Molitva
Bože života, kao što si otvorio nebo kod Isusovoga krštenja, tako se nad svakim krštenikom na krštenju otvaraju nebesa i on postaje dionikom tvoje ljubavi. Daj da dar otvorenih nebesa, koji smo primili na krštenju, prenosimo drugima, kako bi nebo svanulo nad nama i ušlo u nas same. Amen.