Molitva za hrabrost predanja

Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

(Dj 14, 22)

 

Gospodine, naša je vjera svednevice na kušnji. Teška su vremena i mnoge nas nevolje muče i tište. Često smo utopljeni u samosažaljenju i gubimo nadu.

Ali u tom vrtlogu teškoća i nejasnih putova- dolaziš Ti. Ne sa šibom u ruci, već s ljubavlju i duhom blagosti učvršćuješ naše duše. Bodriš nas dok prolazimo kroz nevolje i vrtloge kušnji. Govoriš nam da je lako odustati, ali da je puno veći izazov- ustrajati u vjeri. Ustrajati u svom poslanju unatoč protivštinama.

No, zašto ustrajati? Zašto se toliko mučiti, čemu podnositi nevolje? Lakše je uzmaknuti, okrenuti leđa, dignuti ruke od svega. Lakše je ići svojim putem, lakše je zbaciti križ s leđa.

A Ti kažeš: Samo hrabro za mnom do krajnje točke našega puta- Kraljevstva Božjeg.

Često se pitamo kako doseći taj ideal. I gdje se nalazi to Kraljevstvo? Koji je put do njega?

Pitanja, pitanja… puno pitanja!

A ti (uvijek pun iznenađenja) govoriš: Kraljevstvo je Božje među vama. Ono nije u nekim dalekim i nedodirljivim svemirskim prostranstvima. Tu je, među vama pozemljarima! Ono se stvara i gradi gdje god među vama postoji ljubav, prihvaćanje, oproštenje grijeha, međusobno bodrenje.

Čini se tako lako- a opet tako teško! Bez Tebe- nemoguće!

Smiluj nam se, Gospodine, i učvrsti duše Samaričana u svojoj Ljubavi!