Čekanje Mesije

3. nedjelja došašća

Čekanje Mesije

Stalno čekamo! Kad putujemo, čekamo vlak koji kasni, čekamo autobus, čekamo u automobilu uzimajući karticu da se uključimo na autocestu, čekamo ispred semafora dok se ne upali zeleno svjetlo. Čekamo u redu pred bankovnim ili kojim drugim šalterom, čekamo u redu kod liječnika, u redu za ispovijed… Čekanje je i sastavni dio našeg života, naše unutarnje egzistencije. Dijete čeka da naraste, mladi čovjek da završi škole, da se zaposli i da dostigne zrelost i uspjeh u radu. Kad se povrijedimo, čekamo da rana zacijeli- unutarnja duhovna ili vanjska fizička. Čekamo da nas prijatelji nazovu. Čekamo e-mail. Čekamo da nam se dogodi ljubav, prijateljstvo. Čekamo da nas zahvati vjera, Duh Sveti, Božja ljubav, da ne mrzimo, da ne ogovaramo, da nismo zavidni boljima od sebe, da prihvatimo sve ljude onakve kakvi oni jesu.

Moderan čovjek koji živi ovdje i sad, vrlo je nestrpljiv u čekanju, ali ipak čeka. Kažu da čovjek u čekanjima, samo onim ‘u redovima’, provede skoro tri godine svoga života. Da ne govorimo o drugim čekanjima. Zapravo, uvijek nešto ili nekoga čekamo. A sada u Došašću: čekamo Mesiju, Spasitelja, Isusa Krista.

Pitanje je, kakvi ga trebamo dočekati? Odgovor je: Čista srca i mirne duše! Dakle, očišćeni i obraćeni! Liturgija današnje nedjelje kroz čitanja iz Svetoga pisma, govori nam o logici kršćanskoga čekanja. Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije ukazuje da će se vjerničkim čekanjem ispuniti Božje spoznanje  o dolasku Mesije, koje će se njegovim dolaskom očitovati u punini. Naše čekanje traži da rastemo u toj spoznaji, a ono je, ne samo plod naše volje i znanja, nego i plod iskustvenog odnosa s Bogom. Ako ne čekamo kako treba, i naše je čekanje ispunjeno mukom i prazninom. Došašće nas poziva da rastemo u iskustvenoj spoznaji Boga.

Marija Kovačević, Nedjeljna i blagdanska razmišljanja