CVIJEĆE MOJE, PLAVI JORGOVANE
Cvijeće moje, plavi jorgovane,
prvi cvjetaš u proljetne dane.
Mirišem te čim zora osvane,
divan miris pružaš, jorgovane.
Još te više volim, jorgovane,
kad mi zlato pokraj tebe stane.
Kad mi zlato pokraj tebe stane
i zove me, dođi moj dragane.
Dođi dragi i sinoć si bio,
na prozoru cigar ostavio.
ZAR ĆEŠ, DRAGA, PRED OLTAROM ?
Zar ćeš, draga, pred oltarom
drugom ruku pružiti, mila moja?
Zar ne misliš da do groba
za tobom ću tužiti, mila moja?
Zar ti nisam vjeran bio,
zar ti nisam dolazio, mila moja?
Slušo sam ti pod prozore,
je li čuješ, je li spavaš, mila moja.
Nit ja čujem, nit ja spavam,
već o tebi premišljavam, mila moja.
SAMARIČKA HIMNA
Samarica selo od davnina
dičila se s tobom Moslavina.
Samarica Bogu si oteta,
robijaškom mukom si zakleta.
Zakleli te mladi domobrani
po šumama tvojim zakopani.
Za taj zločin ni se smjelo znati
jer su samo ginuli Hrvati.
Majko Božja mučenoga Sina,
raj otvori svim izgubljenima.
I uz pomoć svete Katarine
daruj mladost naše Moslavine.
Dok nas štiti sveta Katarina,
živjeti će naša Moslavina.
Moslavinom procvale su ruže,
ne kaže se više Zdravo druže.
Sad se pjeva naša najmilija:
Hvaljen budi Isus i Marija!
TISUĆ PUTA ZDRAVO BUDI
Tisuć puta zdravo budi,
O Marijo, o naša nado,
zdravo zoro štono rudi
na obzorju plavetnom.
O Marijo, o naša nado,
srce tebi dajemo.
Prečista si i preblaga,
ti si sunce vedra neba,
ti si alem svega blaga,
radost puka našega.
O Marijo, o naša nado,
srce tebi dajemo.
Čudo divno toga raja,
blagi pogled k nama svrati,
ti usliši molbe naše
jer smo, Majko, tvoji svi.
O Marijo, o naša nado,
srce tebi dajemo.
MLADI KAPETANE
Mladi kapetane, otkuda putuješ ti?
Putujem sa Balkana sa bojnih poljana.
Mladi kapetane, poznaješ muža mog?
Prosti je vojnik bio, ime mu je Ivan.
Mlada udovice, poznajem muža tvog,
u mojoj četi bio, preda mnom pogin’o.
Mladi kapetane, zar je to istina?
Ostajem hladna stijena bez svoga Ivana.
Mlada udovice, ta ja sam tvoj Ivan.
Prosti sam vojnik bio, a sad sam kapetan.
ZASPALE SU ČARNE OČI
Zaspale su čarne oči
usred bijela dana,
zaspalo je zlato moje
ispod jorgovana.
Hladan vjetar poljem piri,
milina i cvijeće,
sa grančice jorgovana
sitno pada cvijeće.
Jorgovane, cvijeće plavo,
zar ti nije žao
što si moje mlade grudi
s njime opsipao?
Ni mi žao, djevojčice,
cvijeća mirisava
kad pod mojim grančicama
neven pupolj spava.
Ni mi žao, djevojčice,
oko suzu trene
kad za njome moje srce
tuguje i vene.
ŽUTA KUĆA
U mom selu preko puta
ima jedna kuća žuta.
U toj kući seke dvije,
ljepša mlađa od starije.
Ja poljubim seku mlađu,
a starija pravi svađu.
Ja poljubim obadvije
da ni jednoj žao nije.
Cijelo mi se selo smije
što ja ljubim seke dvije.
Ja izađo’ na ulicu
pa poljubim i punicu.
ZAROBLJENO SRCE MOJE
Zarobljeno srce moje prelazeći brijeg i dol,
tražilo je ne bi l’ našlo da utješi srcu bol.
Uzalud mi svaka želja, uzalud mi nada sve,
kad ne mogu ljubit onog za kim moje srce mre.
Zarasle su one staze kuda smo mi hodili,
polupan je onaj prozor na kojem smo zborili.
Umrla je moja draga koju sam ja ljubio.
NEVINA DJEVA
Nevina djeva u svijet je pošla,
u guste šume ona je došla.
Gusta je šuma, visoka gora,
tu mlada djeva noćiti mora.
Na kamen sjela da se odmori,
pred njom se mlado vojniče stvori.
Pred njom se mlado vojniče hita,
i mladu djevu za ljubav pita.
A što me pitaš za takve stvari
kad srce moje za to ne mari.
Ajdemo djevo, gdje svijeta nema,
tamo se našoj ljubavi sprema.
KLEČI DJEVA PRED OLTAROM
Kleči djeva pred oltarom, višnjem Bogu moli se.
Mili Bože, mili Bože, ja ga ljubim nada sve.
Nisam kriva što ga ljubim, oprosti mi dobri Bog.
On je meni sve na svijetu, on je meni sreća sva.
Kunem ti se dragi Bogom, da ću tebe voljeti,
da ću tebi vjerna biti, do groba te ljubiti.
ŠETAO SE MIKO MLAD
Šetao se Miko mlad, gore-dolje kroz taj grad.
Gledala ga Jelena sa visoka prozora.
Dođi k meni, Miko mlad, ti si mome srcu drag.
Ja bi došo vrlo rad, što će reći gospodar?
Kada dođe gospodar, sakrit ću te u ormar.
Evo ide gospodar, bježi Miko u ormar.
Kad je došo gospodar, traži ključe za ormar.
S djecom sam se igrala, ključe sam izgubila.
Razljuti se gospodar, lupi šakom u ormar.
Ormar se otvorio, Miko se naklonio.
Ne boj me se Miko mlad, ti si mojoj ženi drag.
Kad sam bio tako mlad, bio sam još veći vrag.
Preko plota skakao, u koprive padao.
Koprive me žarile, stare babe grdile.
Stare babe grdile, mlade cure ljubile.
POKRAJ ČAŠE, POKRAJ FLAŠE
Pokraj čaše, pokraj flaše, pokraj rujna vina,
tu ćeš naći, stara majko, svog nesretnog sina.
Pokraj čaše, pokraj flaše, podigla se buna.
Kak’ ću kući, stara majko, kad ne znam računa?
ZASPALA JE MOJA MILA I DRAGA
Zaspala je moja mila i draga,
ej, moja mila i draga.
A ja molim višnjeg Boga sa neba,
ej, sa neba.
Da popuhne vio vjetar od mora,
ej, vio vjetar od mora.
Da otrgne jedan listak s jablana
ej, jedan listak s jablana.
Da ga nosi mojoj dragoj u njedra
ej, mojoj dragoj u njedra.
Ne bi li se moja draga zbudila,
ej, moja draga zbudila.
Pa bi moja medna usta ljubila,
ej, medna usta ljubila.
ZAPLAKALA MOJA DRAGA
Zaplakala moja draga rano u zoru,
suze roni, cvijeće rosi na svom prozoru.
Stiže jesen, jesen rana, kiše padaju,
po moju se milu dragu svati spremaju.
Ljubio sam usne njene, usne rumene,
sad je majka drugom daje, ne da za mene.
ZAVIČAJNA
Molim Boga, gledam bajnu zoru
kako sja na Moslavačku goru.
Neka i nad nama sunce sine
željno čeka narod Moslavine.
Moslavino lijepo ime nosi,
svako može s njim da se ponosi.
Južna strana od Kutine diše,
a sjevernoj sva se povijest briše.
Još da znate za izvore bistre,
moslavačke naše vode čiste.
Majka nas je do izvora zvala,
u izvorskoj vodi umivala.
Moslavačka braćo u daljini,
vratite se svojoj Moslavini.
Moslavinom procvjetat će cvijeće,
Majka sina odbaciti neće.
Dođi sine, tebe Majka zove
da obnoviš srušene domove.
Braćo naša, srca moslavačkog,
ne stid’te se imena seljačkog.
Moslavino, zavičaju mili,
zar su tebe svi zaboravili?
Samarica selo Moslavine,
tu je crkva svete Katarine.
Katarino, mučena djevice,
moslavačkih sela zaštitnice.
Moli Boga za nas iz visine
da se vrati život Moslavine.
MAJKO DRAGA, DJEVO SVETA
Majko draga, Majko sveta,
slušaj svoje djece glas!
Bojni vihor, mržnja kleta
uništiti hoće nas.
Dom nam čuvaj Božja Mati,
i sinova naših cvijet.
Tvojom molbom nek se vrati
Božji mir na cijeli svijet.
Dragi naši redom ginu
na bojnim poljanama.
Majko, daj po svome Sinu
lijeka našim ranama.
Grad za gradom ljuto strada,
mirna sela mori strah,
smrt i pustoš svuda vlada
plačuć’ padamo u prah.
Neće više mir nam cvasti
ako se ne smiluješ,
dom i narod, sve će pasti
ako ti ne pomogneš!
OTIŠLA SI U SVIJET
Otišla si u svijet
bez da zbogom kažeš,
daleko od mene
zaborav da nađeš.
Cvijeće sam ti brao,
svoju ljubav dao,
za nevjeru tvoju
nikad nisam znao.
I za novac tijelo
prodala si svoje
i najljepše snove
skršila si moje.
Znam da dugog ljubiš,
ali ništa zato,
kajat ćeš se draga,
al’ će biti kasno.
Kajat ćeš se draga,
al’ će kasno biti,
jer će našu ljubav
crna zemlja kriti.
IM’O SAM DRAGU, BILA JE LIJEPA
Im’o sam dragu bila je lijepa,
od silnog plača ostala slijepa.
Ruse kose rasplela, svog dragana čekala,
dođi mi, dođi, dragane, samo ranije.
Za oči tvoje, očice bajne,
skin’o bi s neba zvjezdice sjajne.
Ruse kose rasplela, svog dragana čekala,
dođi mi dođi, dragane, samo ranije.
JUTROS KAD SAM IŠ’O U LOV NA JELENE
Jutros kad sam iš’o u lov na jelene,
oj, kako si slatko poljubila mene.
Ja ne bi u lovu jutros na jelene,
već bio kod one nevjernice svoje.
Žarko me voljela, slatko me ljubila,
mesto rujna vina, otrov mi točila.
Konjić poklecuje, sabljom ga ubola,
ja moram umrijeti od tuge i bola.
Ostavljam te draga, moj proljetni cvijete,
ja sam te ugled’o, još si bila dijete.
Ostavljam te draga, ne za dugo dana,
ne sjećaj se mene, ne ozljeđuj rana.
SMILJE MARA PO JEZERU BRALA
Smilje, smilje Mara po jezeru brala,
po jezeru brala, po jezeru brala.
Nabra, nabrala je njedra i rukave,
njedra i rukave, njedra i rukave.
Ej, haj, neka, neka, ihahaj, neka, neka,
njedra i rukave, njedra i rukave.
Pa je, pa je plela tri vijenca zelena,
tri vijenca zelena tri vijenca zelena.
Prvo, prvoga je sebi na glavicu,
sebi na glavicu, sebi na glavicu.
Drugo, drugoga je bratu na sabljicu,
bratu na sabljicu, bratu na sabljicu.
Treće, trećega je u vodu puščala,
u vodu puščala, u vodu puščala.
PASEM KONJA PO MJESECU
Pasem konja po Mjesecu,
Mjesec zajde, strah me najde.
Ja uzjašem vrana konja
pa ga jašem na kraj sela.
Na kraj sela kolo igra,
u kolu je moja draga.
DEVET LJETA TABOR BIO
Devet ljeta tabor bio,
a ja junak u njem bio.
Kad deseta nastajala,
meni majka listak slala.
Nemoj mi ga, majko, slati,
ja ga ne znam pročitati.
Već ga šalji svijetlom caru,
svijetlom caru gospodaru.
Svijetli care gospodare,
pušćaj mene na domaje.
Pušćaj mene na domaje,
Milka mi se baš udaje.
Meni care urlab daje
i ja idem na domaje.
Kad sam doš’o do pendžera,
moja Milka baš večera.
Kad je mene opazila,
preko stola preskočila.
Preko stola i stolaca
pa mi dala poljubaca.
IZAŠLA JE SJAJNA ZVIJEZDA
Izašla je sjajna zvijezda,
iza luga zelenoga,
iza luga zelenoga,
iza grada visokoga.
To ne bila sjajna zvijezda,
iza luga zelenoga,
iza luga zelenoga,
iza grada visokoga.
Već to bio lijepi Ivo,
iza luga zelenoga,
iza luga zelenoga,
iza grada visokoga.
Lijepi Ivo konja jaše,
konja jaše, sabljom maše,
iza luga zelenoga,
iza grada visokoga.
ŽIVOT SVOJ PRIKAZUJEMO BOGU
Život svoj prikazujemo Bogu,
za budućnost hrvatskome rodu.
Za tebe molimo, za te žrtvujemo,
lijepa naša zemljo Hrvatska.
Kruh i vino prinosimo Bogu,
za budućnost hrvatskome rodu.
Za tebe…
Molbe svoje prinosimo Bogu
za budućnost hrvatskome rodu.
Za tebe…