Crkva sv. Katarine

 

Župna crkva sv. Katarine u Samarici

Crkva sv. Katarine je jednobrodna srednjovjekovna barokizirana građevina sa zaobljenim svetištem površine 8 x 7 m na istoku i glavnim pročeljem, uz koji je na zapadu vitki zvonik visok oko 35 m. Lijevo od svetišta nalazi se sakristija površine 4 x 4 m. Lađa crkve je 15 x 10 x 8 m. Ulazna vrata nalaze se na zapadnom i južnom pročelju dok je pjevalište površine 3 x 10 m smješteno odmah iznad glavnoga zapadnog ulaza, ugrađeno u sjeverni i južni zid. Crkvu podupiru  izvana stupnjevani kontrafori, tri na svetištu, tri na desnoj strani lađe i dva na lijevoj strani. Između njih su prozori na južnoj desnoj strani, dva na svetištu i tri na crkvenoj lađi.

U zvoniku crkve nalaze se tri zvona. Dva su od 500 i 200 kg nabavljena u Zagrebu 1922. godine, a treće od 70 kg lijevano je u Grazu 1879. godine. Ugođena su na visinu tonova g, c, f.

O povijesti crkve, nažalost, ne znamo mnogo. Već se 1334. godine spominje ovdje bogoštovni objekt u čast sv. Katarine. To je bilo sjedište župe do dolaska Turaka, a nakon toga uređena je današnja župna crkva. U XVII. i početkom XVIII. stoljeća čitavo je ovo područje pripadalo župi Štefanje. Vizitator Toma Kovačević spominje 1701. godine kapelu sv. Katarine u Samarici, kao područnu kapelu župe Štefanje. Donosi svjedočanstvo da je tu i ranije postojala crkva, te da su mještani na tom mjestu počeli uređivati kapelu od nekadašnjega crkvenog svetišta, što je bila gotovo redovita pojava u poslijeturskom razdoblju. U kapelici je tada bio samo jedan zidani oltar, a iznad njega slika sv. Katarine. Već su 1704. godine vjernici sela Samarice i Gornje Garešnice temeljito uredili crkvu, pa je u narednim godinama dobila današnji izgled. Do 1721. godine crkva je bila dobro uređena te je postala sjedištem župe za okolna naselja u Moslavačkoj gori. Vizitator Toma Plešić navodi 1725. godine da je Samarica župa ,,de novo fundata”, a crkva je već bila pregrađena i barokizacijom dobila današnji izgled. Već je imala sakristiju do svetišta i uz zapadno pročelje zvonik, no crkvenim inventarom je još bila siromašna. Spominju se oltari sv. Katarine, Blažene Djevice Marije i sv. Jurja ukrašeni slikama i plastikom svetaca.

Prvi samarički župnik Ivan Lenić revno se brinuo da svoju crkvu što bolje uredi, a upravljao je i područnim kapelama u Petričkoj i Šimljaniku. Tih je godina župi Samarica pripadalo naselje Samarica kao sjedište župe, zatim sela Donja i Gornja Petrička, Oštri Zid, Gornja Garešnica i Šimljanik.

Sredinom XVIII. stoljeća unesen je u crkvu bogati barokni inventar i nabavljeno crkveno posuđe. U zapisima kanonske vizitacije iz 1758. godine, nalazimo da su u crkvi već bili današnji pokrajnji oltari sv. Mihaela i sv. Elizabete. Godine 1765. spominje se nova propovjedaonica, a 1767. nalazimo da je u crkvi postavljen i četvrti oltar u čast 14 sv. Pomoćnika, što će kasnije postati oltar sv. Obitelji. Godine 1780. crkva je već imala sav današnji inventar.

Za djelovanja župnika Josipa Đurkovečkoga obnovljen je toranj i unutrašnjost crkve i za crkvu su nabavljene orgulje. 1805. godine obnovljenu crkvu je posvetio biskup Maksimilijan Vrhovac i od tada se svake godine u župi  slavi spomendan obnove crkve- Posvetilo. Sljedeća velika obnova crkve bila je 1913. godine, za župnika Josipa Ivanuša.

Zauzetošću župnika Franje Prsteca 1971. godine oko crkve je sazidana kamena ograda, a župnik Marijan Koren i župljani crkvu su iznutra obnovili 1984. godine. U Jubilejskoj 2000. g., u vrijeme župnika Ivana Benkovića, obnovljeno je krovište i fasada crkve, a u srpnju 2001. g. obnovljenu je crkvu blagoslovio Nadbiskup Josip Bozanić.

Zalaganjem samaričkoga župnika, vlč. Drage Kozića, 2005. g. elektrificirana su crkvena zvona i pristupilo se uređenju unutrašnjosti i obnovi fasade župne kuće.

Okoliš oko crkve sv. Katarine u Samarici

Temeljito je uređen okoliš župne kuće gdje je podignut mali park i molitveno-meditativni prostor uz špilju Gospe Lurdske i spomenik Alojziju Stepincu. 2008. g, svi su oltari dobili kameni pokrov i postolje, a u novi euharistijski stol ugrađene su moći bl. Alojzija Stepinca, koje je na dar donio i posvetio uzoriti kardinal Josip Bozanić. Darom obitelji Tonković i Mulić za župnu crkvu nabavljen je novi luster.

Ova crkva je sa svojim inventarom kao spomenik kulture u evidenciji Konzervatorskog zavoda. Po svojim stilskim oznakama slična je ostalim sakralnim objektima na ovome području, a po bogatstvu baroknoga inventara, premda količinski manjega, slična je župnoj crkvi u Čazmi i naslućuje slično majstorsko djelo.

 

Glavni oltar sv. Katarine

 

Oltar sv. Katarine

 

 

 

Sv. Katarina Aleksandrijska

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali “Kinom staroga svijeta”. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, nažalost, moramo ustanoviti i za legendu o sv. Katarini Aleksandrijskoj.

Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od njih i ova:

“Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da se odlučio rastaviti od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se odlično govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši slomiti Katarinu, Maksimin se razbjesnio i dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.”

Prema toj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas.

Oltar sv. Katarine Aleksandrijske

Glavni oltar sv. Katarine popunjava pozadinu župne crkve. To je monumentalno djelo iz 1747.g. Iznad menze na kamenom postolju uzdiže se drveni retabl ukrašen i pretrpan brojnim figurama i plastikom. U sredini je bogato dekorirana centralna niša s plastikom sv. Katarine na prijestolju. Lijevo od centralne niše nalaze se velike plastike sv. Jelene, sv. Lucije i sv. Barbare, a desno sv. Apolonije, sv. Cecilije i sv. Elizabete.

 

Glavni oltar

U gornjoj zoni oltara nalazi se kompozicija Marijina krunjenja i grupa od 16 figura anđela koji je okružuju. Oltar je bogat ukrasima i u centralnoj i u bočnim zonama, a djelomično je ukrašen pozlatom.

Po bogatstvu baroknih ukrasa ovaj je oltar, kako navodi dr. Stjepan Kožul u svojoj knjizi, pravi dragulj u ovom zabitnom, siromašnom dijelu Moslavačke gore.

 

Glavni oltar naše župne crkve možemo nazvati ženskim. Osim glavne svetice i zaštitnice, sv. Katarine Aleksandrijske, na njemu se nalaze figure još 6 uzornih ženskih svetica, od kojih su 4, poput sv. Katarine, svoj život položile svjedočeći odanost Kristu. Ovdje donosimo kratke životopise naših zaštitinica i zagovornica.

Glavni oltar

Sv. Cecilija- legenda kaže da je Cecilija bila plemenita roda i da je svaki dan išla na Misu. Putem su je čekali brojni siromasi prema kojima je bila darežljiva. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu. Odatle je došlo i do toga da su je kasnije glazbenici izabrali za svoju zaštitinicu. Njen muž je, zahvaljujući Cecilijinu savjetu, prihvatio kršćanstvo. Oboje su u vremenima progona kršćana radi Krista podnijeli mučeništvo.

Glavni oltar

Sv. Elizabeta Ugarska-bila je kćerka ugarsko-hrvatskog kralja Andrije. Zaručena već sa 4 godine, a vjenačna s 14, ipak je ostvarila sretan brak.1227. g. muž joj je poginuo u križarskoj vojni te ona biva protjerana s dvorca, a djecu joj oduzmu. Postavši franjevačka trećoredica prihvaća u potpunosti evanđeosko siromaštvo. Umrla je 17.11. 1231. Samo4 g. poslije papa Grgur IX. proglasio ju je svetom. Posebnu ljubav je pokazivala siromasima i bespomoćnima i sve je svoje imanje potrošila pomažući potrebnima.

Glavni oltar

Sv. Lucija- Lucijino ime znači svijetla. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progona za cara Dioklecijana. Njoj pripisuju riječi: Kad čisto živim, tijelo je moje hram Duha Svetog. Njenog mučitelja te su riječi razjarile i zaprijetio je Luciji da će je otpremiti u kuću bludnica da joj bude oskvrnjena čistoća. Ipak, Bog je pred poganima sačuvao djevičanstvo svoje službenice. Krvnik ju je probo mačem.

Glavni oltar

Sv. Jelena Križarica-majka cara Konstantina Velikog koji je glasovitim Milanskim ediktom 313.g. kršćanstvu dao slobodu. Resila ju je izrazita pobožnost i dala je sagraditi mnoge crkve. Već u poodmakloj dobi hodočastila je u Svetu zemlju i tu, prema predaji, na njezin poticaj biva pronađen Kristov križ na mjestu Kristova raspeća.

Glavni oltar

Sv. Apolonija-za vrijeme vladavine cara Filipa podigla se u narodu buna, a kao odgovor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani. Tada su pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila u već poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazima i čupali zube. Zaprijetiše joj da će je baciti u vatru ako skupa s njima ne bude izgovarala bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena. Širenjem kulta sveticu su sve više počeli zazivati u bolesti zuba.

Glavni oltar

Sv. Barbara- o njenom životu ne znamo baš puno. Legenda kaže da ju je vlastiti otac, bogati trgovac u gradu Nikodemiji u Maloj Aziji, ubio zato što je Barbara postala kršćanka. Kršćanski puk je zaziva kao zaštitnicu dobre smrti. Seljaci je zazivaju za nevremena protiv groma. Ubraja se među pomoćnike u velikim nevoljama.