Priča o CD-u samaričkih baka započela je, zapravo, u veljači2007. g. kada smo na jednoj izložbi fotografija glagoljičkog Vrbničkoga misala susreli s prof. dr. Darkom Žubrinićem, velikim prijateljem samaričke župe, a ujedno i velikim zaljubljenikom u glagoljicu. On nam je tom prigodom spomenuo kako je u osječkom studentskom časopisu pročitao jedan članak o samaričkom župniku i gramatičaru Josipu Đurkovečkom. Bilo je to za sve Samaričane nevjerojatno otkriće jer je tijekom proteklih desetljeća ime poznatoga hrvatskoga jezikoslovca potpuno palo u zaborav pa današnji naraštaj ove župe nikad prije nije čuo da je u našoj maloj Samarici prije dvjestotinjak godina živio tako veliki i znamenit čovjek.
Zajedničkim smo snagama počeli istraživati njegov život i djelo, a spoznaje o vlč. Josipu Đurkovečkom polako su stvarale jedan prekrasan mozaik iz kojega smo svi iščitavali kako je prije dva stoljeća u ovoj našoj sredini živio čovjek, veliki entuzijast i prosvjetitelj, koji je toliko toga učinio da njegovi vjernici budu obrazovani i čvrsto utemeljeni u katoličkom nauku.
Biskup Maksimilijan Vrhovac u nekoliko je navrata boravio u Samarici, a 1805. posvetio je obnovljenu samaričku crkvu, o čemu svjedoči i spomen- ploča na koru crkve. Iz povijesti znamo da je biskup Vrhovac poticao svećenike svoje biskupije da se bave spisateljskim radom, a naročito je pozivao da se zapišu stari običaji, pjesme, predaje. Poneseni tim duhom, i mi smo to isto htjeli učiniti.
Nije nam to bio težak zadatak, jer je svojim dolaskom u samaričku župu, i naš tadašnji župnik vlč. Drago Kozić, poticao naše bake da pjevaju i da se prisjete moslavačke tradicije i običaja. Upravo je on dao veliki poticaj da se to uspavano zrno samaričke pjesme ponovno pozove na život.
Imali smo među nama našu dragu baku Maricu Križan- Brslanovu, koja je bila prava riznica priča i sjećanja o prošlim vremenima u Samarici, ali koja je autorica i dviju pjesama novijega datuma: Samaričke himne i Zavičajne. Veliku pomoć u uvježbavanju pjesama kao i stručne sugestije dobili smo od umirovljene učiteljice i naše Samaričanke, gospođe Antonije Dokuš, velike zaljubljenice u folklor i tradicijske vrijednosti Moslavine.
Jednom su prigodom naše samaričke bake zapjevale i pred gospođom Ivančicom Pižeta iz Zagreba, a to se u ovoj našoj priči pokazalo kao sudbinski važno. Kako je naša je prvotna nakana bila da pjesme kvalitetno snimimo i na taj način pohranimo i sačuvamo od zaborava, gospođa Ivančica je ponudila da to učini njen sin Ivo koji je imao potrebnu opremu.
Ivo Pižeta je s opremom za snimanje došao u Samaricu 9. ožujka 2008. i taj dan su našoj crkvi sv. Katarine snimljene 24 pjesme koje se rado pjevaju u samaričkom kraju. Nakon povratka u Zagreb prijatelja Pižeta i nakon preslušavanja materijala, uslijedio je prijedlog da od svega načinimo pravi CD. Tada nam se to činilo kao nešto je svjetlosnim godinama udaljeno od nas, ali njihov entuzijazam je ponio i sve nas pa smo i sami povjerovali da je to moguće ostvariti.
Ubrzo je u Samaricu došao i Ivin prijatelj Luka Balić koji je bake fotografirao i izradio dizajn za naslovnicu i osmislio knjižicu s tekstovima pjesama i fotografijama koja se nalazi uz CD. Zahvaljujući izvršnom producentu g. Jurici Boškoviću iz izdavačke kuće Vallum, o Božiću2008. g. CD ,,Samarica, selo od davnina” darovan je župi i svima koje vole moslavačku pjesmu.
Svečanost promocije CD-a samaričkih baka održana je 15. veljače2008. gu crkvi sv. Katarine u Samarici, uz nazočnost velikoga broja župljana i svih prijatelja župe.